Svake godine u studenom mjesecu obilježavamo sjećanje na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991.g. S posebnim pijetetom podsjetili smo se na najtužniji i ujedno najslavniji dan u našoj novijoj povijesti. Uz prigodan program obilježili smo sjećanje na tako važan dan.
Prije obilježavanja Dana sjećanja uređeni su panoi. Naši petaši su dali svoj obol – napravili su jarebice – simbol Vukovara (Vučedolska kultura) koje smo izložili.
Na početku programa, učiteljica povijesti govorila je kako se prisjećamo s ponosom i tugom u srcu. Prisjećamo se svih onih koji su prije 30 i više godina položili svoje živote za slobodu i neovisnost Hrvatske.
Sjećamo se ponosno hrvatskog grada heroja – Vukovara, grad heroj. Sjećamo se svih onih slavnih 87 dana opsade grada, kada je razarajućem zlu pogledano u oči i rečeno jedno veliko NE!. Zidovi su srušeni u Vukovaru, ali duh Vukovara nije nikad pokleknuo. Grad natopljen krvlju i suzama – simbol otpora, hrabrosti i ljubavi prema domovini. Isto tako, u Škabrnji, malom zadarskom mjestu dogodio se strašan zločin – u jednom danu ugašeni su životi mnogih nevinih civila, a njihova žrtva postala je vječni podsjetnik na cjenu slobode.
Govorila je o heroju, vitezu (tako ga učiteljica zove) Jeanu Michelu Nicolieru, francuzu koji je došao pomoći ljudima u nevolji, jer voli Hrvatsku. Postoji li veći izraz čovječnosti i ljubavi? Jean Michel je iz vukovarske bolnice zajedno s ranjenicima odveden na Ovčaru, gdje je mučki ubijen. Naglasila je kako njegovo ime kao i imena svih poginulih ne smijemo nikad zaboraviti. Oni su svjetlo koje nas vodi, opomena i zavjet da se takvo zlo nikad više ne ponovi.
Program se nastavio uz prigodne, domoljubne pjesme. Program su uljepšali zboraši naše škole, a učenica Lucija Mikić ih pratila na tamburici što je doprinijelo svečanoj atmosferi. Ove godine za obilježavanje tema je bila Vukovarski vodotoranj. Mladi povjesničari napravili su prezentaciju o vodotornju, odigrali 2 igrokaza na temu vodotoranj i jedan igrokaz O Vukovaru i Škabrnji. Program se nastavio odavajući pijetet – minutom šutnje i završio pjesmom: Bože čuvaj Hrvatsku.
Učenici su potom zapalili lampione ispred škole za sve one koji su hrabro dali živote za svoju domovinu. Svjetlo na lampionu simbolično govori da heroji žive vječno.
VUKOVAR JE MJESTO POSEBNOG PIJETETA.
ŠKABRNJA JE SIMBOL BOLI I PONOSA.
JEAN MICHEL NICOLIER I SVI NAŠI HEROJI – VJEČNO U NAŠIM SRCIMA.
VELIKO HVALA I NEK IM JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA.
Mirjana Brdar, prof. povijesti
